Cijeli tjedan je bilo kišovito, čak i na sami taj četvrtak 16. svibnja, ali čim smo trebali krenuti, obasjalo nas je sunce... Bravo za naše Male volontere koji su pješačili više od 2 kilometra bez ijednog jauka!

Kada smo stigli u Dom u Trnovcu, pozdravio nas je gromki pljesak starijih osoba koji su bili presretni što ih je netko tako mali došao posjetiti... Svaki Mali volonter nacrtao je jednoj baki ili djedu čestitku i unutra napisao nekoliko stihova koje su tako lijepo i polako čitali te brisali suze radosnice. Tada je došao na red naš nastup - pjevali smo i recitirali o mamama i tatama jer svi su oni nečiji roditelji, a budući da je bio i Dan obitelji, zapjevali smo i nekoliko pjesmica. Iako je većina njih nepokretna, cupkali su na svojim stolcima i uz pomoć hodalica pratili pljeskom u ritmu sve volontere!

Razgovarali smo kako je njima nekada bilo u školi, a po fotografijama možete vidjeti kako su se spontano i lijepo izgrlili, a kada su saznali da im gospođa Željka Ljubić dozvoli u Domu imati i papigu aru te mačku, veselju nije bilo kraja!

Zahvaljujemo gospođi Željki na prekrasnom gostoprimstvu i već su dogovorene neke nove suradnje između tako velike razlike u generacijama, ali uz dobru volju sve se može i ništa nije teško niti nemoguće!