Ako se vratimo u prošlost za samo 35-40 godina, tijekom rujna i listopada skoro svaki Trnovečki grunt imao je u dvorištu zaprežna kola puna tikvi.

Obična bundeva uzgajala se za ishranu domaćih životinja i kao sirovina za bučino ulje ili koštice. 

Djeca su nestrpljivo čekala prve tikve jer su im služile za igru. Nakon što su ih izrezbarili i ispraznili, u njih se stavljala svijeća. Kad bi pao mrak, svijeća se palila, a tikve su se ponosno stavljale na stupove uličnih ograda. Slijedila je igra skrivača uz posebnu uličnu dekoraciju.

U to vrijeme nije se obilježavao Helloween.

Taj običaj počeo je stizati u naše krajeve devedesetih godina dvadesetog stoljeća pod utjecajem amerikanizacije.

Običaj ima korijene u dalekoj prošlosti…

Kelti, narod star više od 4000 godina, koji je živio na sadašnjim područjima Velike Britanije, Irske, Belgije, Francuske, Švicarske, sve do Ukrajine, vjerovao je da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove. Zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću susreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku.

Irci su rezbarili repu, krumpire i drugo slično povrće jer nisu imali bundeve pa se običaj rezbarenja bundeva pojavio tek kad su Irci emigrirali u Ameriku. Od 1830. do 1914. gotovo 5 milijuna Iraca je otišlo u SAD. Osvijetljene bundeve stavljali bi u prozore kako bi uplašili i otjerali lutajuće duše.

I mi smo se okušali u rezbarenju bundeve…