Osnovna škola Trnovec

Dirljiv oproštajni govor održala je naša ravnateljica Radmila Sačić. (OPŠIRNIJE)

Draga naša kolegice i učiteljice Ivka,

okupili smo se danas ovdje, na ovome tihome mjestu, Vaši kolege, učenici, Vaši Trnovčani kako bismo Vam uputili  naš posljednji pozdrav.  S poštovanjem.

Vijest da se ugasio jedan bogat i nadasve ispunjen život, sve nas je rastužila. 

Bili ste   oličenje skromnosti, poštenja i čovječnosti. Samozatajno i nenametljivo 34 ste godine sa svojim kolegama dijelili zbornicu naše trnovečke škole i svo to vrijeme brojne  generacije učenika  podučavali znanju, odgovornosti, životnim vještinama, ne praveći razliku..

„Sva su djeca  stvorena za nešto. Netko će biti liječnik, netko dobar majstor ili radnik, al najvažnije  je, dragi moji, da budu  čestiti ljudi“.  Ove Vaše riječi pamtit ćemo zauvijek.

Život ste  posvetili   radu s djecom, a Vaš   pedagoški rad,   kroz koji ste manifestirali sve vrline kvalitetnog, odgovornog i predanog  učitelja, bio je primjer svima nama.

Bili ste  osoba od povjerenja, s osjećajem za čovjeka, za pravdu i poštenje. Sretni smo svi mi koji smo imali priliku surađivati s Vama i upoznati Vas. Tu smo danas da iskažemo svoju tugu, ali i da Vam  zahvalimo i damo do znanja  da Vaše djelo nije bilo malo.

Hvala Vam na svakom savjetu, na svakoj toploj riječi i osmjehu koji ste nam uputili, na ukazanom povjerenju nama mladim kolegama koji smo tek kretali putem kojim ste Vi tako sigurno koračali.

Zahvaljujemo na Vašoj  dobroti i jednostavnosti koja Vas je krasila i kojom ste obogatili ovaj svijet.

Vaša  posvećenost učiteljskom pozivu nje prestala ni kada ste  otišli u zasluženu  mirovinu - ostali ste   u tijeku do kraja. Učiteljica jednom, učiteljica zauvijek.

I toga dana kada sam primila tužnu vijest krenula sam starim dvorištem prema učiteljskom  ulazu u školu, rutina duga 20 godina, i stisnuta srca zastala ispred Vašega stana, svjesna da ovo mjesto bez Vas više nikada neće biti isto.  

A onda sam Vas ugledala -  tamo kod stepenica Vašega doma; rano je jutro, a Vi potpuno sređeni: frizura, šminka, fino odjeveni, užurbano poslujete, zalijevate, uređujete da bi nama bio što ugodniji dolazak na posao.Već su i ptičice namirene. Ljubazno pozdravljate sve, posebno nove mlade učitelje, a oni bi  kasnije uvijek pitali -Tko je ona fina, draga gospođa u dvorištu? Sjećanje je to koje će ostati zauvijek.

Osobno, nisam upoznala čovjeka koji bi se toliko radovao životu  i svakome novome danu, godinama usprkos. Za Vas su one bile samo broj.

Posebno me se dojmio  Vaš zdravi smisao za humor, često  na račun tih godina. Kad bih vas pitala - Kako ste mi danas?", Vaš je odgovor uvijek bio - ma, super sam ti ja; bole me kosti, slabije čujem, slabije vidim, tlak nikakav, ništa posebno, sve u skladu s godinama. Nego, reci ti meni  - Što ima novo u školi? Što vam to opet sprema Ministarstvo? Što planirate ovaj mjesec? Idete pozdraviti proljeće? Nemojte to nikako zaboraviti!

Pamtit ću i vašu posvećenost  obitelji na koju ste bili toliko ponosni i koju ste s neizmjernom ljubavlju okupljali do zadnjih dana. Koliko ste se radovali rođenju praunuka i Vašu tada izrečenu želju: „Znaš, tako bih voljela doživjeti da moj praunuk krene u školu. Učila bih ga svemu što znam“. I krenuo je. Drugi praunuk, također. Evo ih danas ovdje - poodrasli, ponosni na svoju baku kao što je i baka bila ponosna na njih.

I tako  se zatvorio krug. Vaša je  zemaljska misija ispunjena.

Netko je rekao da smrt zapravo ne postoji jer ljudi umiru samo kad ih svi zaborave. Vi se ne morate  brinuti. Vaši učenici, Vaši kolege, suradnici i prijatelji, Vaša obitelj u koju ste toliko ljubavi utkali,  nikada Vas neće zaboraviti.

Zato, draga Ivka, putujte mirni  u beskraj, u vrtove Svevišnjega  gdje  Vas  na jednom posebnom mjestu već čeka Vaš orah i poziva da u hladovini njegove krošnje odmorite svoje umorno tijelo. Zaslužili ste.

Draga naša kolegice, učiteljice  Ivka, do novog susreta u vječnosti, šaljemo Vam naš posljednji ovozemaljski pozdrav!

U ime OŠ Trnovec, u ime svih djelatnika, bivših učenika, kao i u svoje osobno ime,   s tugom izražavam sućut obitelji i svima u čijim ste  životima svojom dragom osobnošću i profesionalnim radom ostavili neizbrisiv trag!

Neka Vam vječni počinak bude spokojan kao što je Vaše  življenje bilo čovječno!

Neka Vam je laka hrvatska zemlja s Trnovcem u srcu!

Poštovana kolegice.

 Poštovana učiteljice.