Osnovna škola Trnovec

Samopoštovanje…

Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

Samopoštovanje…

Svako je dijete vrijedno i jedinstveno i ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

Sliku o sebi stvaramo cijelog života. Između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljati o sebi, što čine i kako to čine. Postavljajući ta i druga pitanja te tražeći odgovore na njih, djeca nastoje bolje razumjeti sama sebe. Stvarajući sliku o sebi stvaraju okvir za način doživljavanja svijeta oko njih i način komuniciranja s njim.
Ulaskom u srednje djetinjstvo (od 6. do 12. godine) mijenjaju se osjećaji djece prema njima samima. Slika o sebi postaje sve složenija i rafiniranija. Počinju shvaćati da imaju jedinstvene kvalitete.

Uključenost u socijalnu okolinu poput škole ili sportskog kluba potiče ih da se uspoređuju s drugom djecom i sa slikom onoga što bi željeli biti. Takvo vrjednovanje sebe u odnosu na idealnu sliku može im donijeti i pozitivne i negativne informacije o njima samima, budući da počinju prepoznavati svoje jake strane i slabosti. Kroz takvo se vrjednovanje počinje razvijati samopoštovanje.

Samopoštovanje kao odraz vlastitih i tuđih procjena...

Samopoštovanje se razvija cijelog života, ali je srednje djetinjstvo razdoblje u kojem djeca prvi put stvaraju složene procjene o tome koliko vrijede u odnosu na to tko su i što su.
Samopoštovanje se temelji na procjeni stupnja u kojem dijete zadovoljava razvojne zadatke, na procjeni školskog uspjeha i uspjeha u rješavanju različitih socijalnih problema.

Važno je znati da samopoštovanje nije odraz samo vlastitih procjena nego proizlazi i iz reakcija drugih ljudi, osobito osoba koje volimo i koje su nam važne. Ako su djeca prihvaćena, poštovana i pohvaljivana za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihvaćati svoje pozitivne i negativne strane te će se kod njih razviti odgovarajuće samopoštovanje.

Jednom kada se formira, samopoštovanje se teško mijenja.

Djeca s niskim samopoštovanjem osjećaju se neprilagođeno i boje se da će biti odbačena od njima važnih osoba.

Nisko samopoštovanje snažno utječe i na stvaranje prijateljstava i odnosa s vršnjacima.

Izrazito nisko samopoštovanje često je praćeno ozbiljnim psihološkim problemima. Negativno viđenje sebe, strah od odbacivanja i vjerovanje da je teško promijeniti takav poredak stvari otvara put za depresivnost.

Prepoznajmo nisko samopoštovanje

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu.
Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:

• potreba da neprestano pobjeđuje u igrama
• varanje u igrama
• perfekcionizam
• pretjerana samokritičnost
• pretjerano hvalisanje
• davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se "potkupila" prijateljstva
• privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost)
• plačljivost
• povučenost ili sramežljivost
• pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi
• strah od toga da pokuša nešto novo
• stalno traženje isprika
• prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge
• antisocijalno ponašanje
• nepovjerenje prema ljudima
• stalna potreba da se ugodi drugima
• nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora
• nesposobnost da kaže "neću" ili odbije nešto što ne želi.

Roditelji i odrasli mogu i moraju pomoći

Djetetov osjećaj samopoštovanja i slike o sebi može se ojačati a pritom veliku važnost imaju roditelji, prijatelji i osobe koje su mu važne i koje cijeni.

Ponekad se to može ostvariti kroz uključivanje djeteta u neku aktivnost za koju ima talent ili sposobnosti, kroz poticanje i pohvaljivanje i za male uspjehe, primjećivanje i ohrabrivanje njegova truda, čak i ako nije uspjelo, te kroz poticanje da samo opaža svoje pozitivne aspekte i napore te se samo pohvaljuje za to.
Ne zaboravite da je svako dijete vrijedno i jedinstveno te da ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

Korisni savjeti za poticanje pozitivna samopoštovanja djece:

• Slušajte dijete, pokažite mu da ste ga čuli i prihvatite njegove osjećaje.
• Ponašajte se prema djetetu s poštovanjem. Prihvatite ga takvo kakvo jest. Svi imamo pozitivne i negativne strane. Njegujte pozitivne.
• Kada ga hvalite, budite specifični, točno određeni. Budite iskreni s njim.
• Kada kritizirate, također budite specifični. Kritika se treba odnositi na ponašanje, a ne na ličnost djeteta. Primjerice:"Nije u redu da udariš brata ako ti ne da igračku" umjesto "Ti si zločesta.".
• Izbjegavajte rečenice koje počinju s "Ti nikada..." ili "Ti uvijek...".
• Upotrebljavajte "ja-poruke" umjesto "ti-poruka" kada želite izreći da nešto ne valja. Primjerice: "Ja zaista teško podnosim glasnu muziku" umjesto "Ti stvaraš takvu buku.".
• Iako su svakom djetetu potrebni dosljednost, pravila i kontrola, još mu je potrebniji prostor kako bi moglo naučiti upravljati svojim životom. Dajte mu odgovornost, neovisnost i slobodu u izborima koje radi.
• Uključite dijete u rješavanje problema i donošenje odluka u stvarima koje se odnose na njegov život. Poštujte osjećaje, potrebe, želje, sugestije i pamet djeteta.
• Dopustite mu da slijedi svoje interese i da eksperimentira. Dopustite mu da bude kreativno ili da ne bude kreativno.
• Zapamtite: vaše je dijete sjajno i zadivljujuće u svojoj jedinstvenosti, iako se njegova jedinstvenost uvelike razlikuje od vaše.
• Budite dobar uzor - imajte dobro mišljenje o sebi. Radite stvari za sebe.
• Poručite djetetu da je dobro cijeniti sebe. U redu je osjećati zadovoljstvo zbog svojih postignuća. Dobro je ugoditi sebi i priuštiti si užitak.
• Izbjegavajte stalno prosuđivanje, često ponavljanje "trebao/la bi", "moraš" i nepotrebne savjete.
• Shvatite dijete ozbiljno. Prihvatite njegovo mišljenje.